paragliding & ja
Što je paraglider?
Paraglider je vrsta letjelice s kojom se polijeće trčeći, napravljena od platna, aerodinamičkog profila, koja leti i slijeće bez ikakve druge energije izuzev vjetra i gravitacije, te pilotove mišićne snage.
Paraglider je sličan modernom padobranu koji je upravljiv, ali različit u nekoliko važnih osobina. Paraglider-om se polijeće trčeći sa zemlje niz padinu ili pomoću vitla. Konstrukcija paraglider-a je bitno lakša jer ne mora da izdrži udar kod otvaranja pri velikim brzinama kod iskakanja iz aviona ili helikoptera.
Motorni paragliding
Kada govorimo o motornom paraglidingu, vrijede gotova sva pravila kao i za slobodno letenje paragliderom. Kao što sam naziv kaže, kod ovog načina letenja koristi se pogonski motor. Pilot “oblači” motor na leđa kao torbu i polijeće sa ravnog terena. Polijetanje se odvija na način da se pilot zatrčava na ravnom terenu sa upaljenim motorom, podiže padobran iznad sebe, a nakon toga se dodavanjem gasa motoru odvaja od tla.
Moj letački put
Letenjem sam se počeo baviti 02.05.2004. godine kada sam napravio prvi let u Donjem Slatniku. Visinska razlika od poletišta do sletišta je oko 50 metara. Kad sam se odvojio od zemlje, osjećaj je bio savršen, nisam mogao vjerovati da se to događa. Napravio sam još nekoliko letova i onda sam čvrsto odlučio da moram kupiti svoju opremu što sam i učinio nakon nepunih 2 mjeseca.
Zajedno sa dečkima iz aerokluba “Brod” parajedriličarske sekcije “Rode” letio sam i letim još uvijek na brdu kod mjesta Bilice na putu od Slavonskog Broda prema Požegi. Tamo je visinska razlika od poletišta do sletišta oko 90 metara.
No, pravo letenje sam iskusio 29.08.2004. godine kada sam imao prvi visinski let. To se dogodilo na Vlašiću kod Travnika u Bosni. Visinska razlika oko 900 metara. Pogled sa starta savršen, vidi se kilometrima naokolo. Start se nalazi na oko 1600 metara nadmorske visine, a mene još i malo uhvatila trema jer je to ipak bilo puno drugačije od letova koje sam do tada radio.
Kad sam se potpuno smirio, raspakovao sam opremu, raširio krilo,”očistio” špagice, zakačio se za krilo i sve ostalo što ide. E, sad je srce počelo brže udarati. Kad je vjetar bio povoljan, potrčao sam prema naprijed, krilo se podiglo pravilno i poletio sam. Nekoliko metara nakon što sam se odvojio od zemlje, ispod mene duboka provalija. Osjećaj je bio savršen i nastavio sam let pomalo gubeći visinu, a pri tome tragao za dobrim sletištem. Svud okolo su dalekovodi i manji stupovi od struje, ali ima dosta i livada. Uspješno sam sletio i s dobrim dojmovima otišao s ekipom na travničke ćevape.
Nakon toga, napravio sam još dosta letova slobodnim letenjem, a u 3. mjesecu 2005.g. sam kupio paramotor Freesh Breeze i od tada se većinom bavim motornim letenjem zbog nedostatka slobodnog vremena.